Početna » Slajder » Ko talasa mirno more ?

Ko talasa mirno more ?

Ko talasa mirne vode

 

Vrlo zanimljiva situacija odigrala se u 8. kolu Jadranske lige na bazenu u Splitu gde je domaći POŠK uspeo da savlada Mladost iz Zagreba sa 12:11, a sam meč obeležio je incident. Niame, igrač gostiju proveo je neko vreme u bazenu, iako je imao tri isključenja, i čak je nad njim napravljen peterac kada su sudije shvatile svoju grešku i potom je počeo haos. Vraćeno je vreme, poništen gol domaćina postignut za vreme koje je igrao Marko Pavičić, igrač sa tri isključenja, usledili su prekid, protesti… Vrlo sažet i prijemčiv tekst o neprilikama u Splitu napisao je za hrvatski portal crowaterpolo.com novinar Slobodne Dalmacije Robert Radica. Ipak, čini se da neko nije bio zadovoljan njegovim zapažnjima i tekstom, pa je on rešio da se novim člankom osvrne na kritičare i dotakne se još zanimljivih tema koje očigledno plutaju ispod ‘mirne vode’ vaterpola na obali Jadrana, koji kako primećuje autor i nije naročito atraktivan. Tekst preporučujemo i prenosimo u celosti.

Možda bi bilo bolje da je bilo Smaka svijeta, nekog Armageddona koji bi pokrio svu ovu tugu koja se sve češće viđa na bazenima gdje igraju olimpijski pobjednici. Od praznih tribina, nezinteresiranosti posvemašnje do katastrofalno dosadnih utakmica.

No opet, uvijek se dogodi nešto, svako toliko vremena što uzburka vode vaterpolske koje bi se mirno ljuljuškale, čak i sa željom da se ne vidi baš sve, ne piše ništa osim lijepog i poetičnog, panegirici i hvalospjevi slažu. Naravno i broje tuđe pogreške, ako treba i trun u tuđem oku dok se balvan ispred svoga ne vidi.

Jer Bože moj vaterpolo je olimpijski sport, zlatni, trofejni, pa je sve dozvoljeno osim pisanja kritika. Jer ako je i dobronamjerna, dovoljni je to izazov za dežurne (službujuće) da objasne autoru kako on zapravo nije vidio – što je vidio, ne zna pravila, ništa mu nije jasno s obzirom da postoji samo nekolicina onih koji sve znaju, te shodno tome imaju pravo i tumačiti pravila. Jer pravila nisu tu da se provode nego da se tumače.

Tako smo doživjeli da se i utakmica zaustavi, vraća vrijeme unatrag, kao da se zapravo ništa nije dogodilo. Ma što ti je četiri minute u jednom cijelom životu. Ništa, pijesak na vjetru ….

Dakle događaj koji se u subotu na poljudskom bazenu za vrijeme dvoboja OVK POŠK-a i Mladosti. je u najmanju ruku nesvakidašnji. Naime u 23. minuti domaćin je vodio 11:8, a treće četvrtina u 24. minuti okončana je tako da je na semaforu pisalo 10:8. što se dogodilo? Gdje je nestao gol domaćinima.

Vaterpolist Mladosti Marko Pavičić u 18. minuti je dobio treću osobnu pogrešku i prema svim važećim pravilima vaterpolske igre morao je napustiti igru. No to se očito nije dogodilo jer je upravo na Pavičiću napravljen prekršaj za izbačaj. Kako je moguće da igrač koji nije smio
biti u bazenu. Reagirali su “poškovci”, nastala je stanka od 15 minuta, objašnjenja, prepirke sa sucima Dejanom Adžićem i Marijom Brguljanom, skidale su kapice, napuštali su domaći bazen …

I onda kompromisno rješenje, sat je vraćen pet minuta unatrag na 18. minutu i rezultat 9:6 za OVK POŠK, poništene su sve odluke, pa tako i isključenja sa pravom zamjene “poškovaca” Mitje Travnikara i Antonija Buhe. Naizgled nitko nije oštećen jer su “poškovci” i u trenutku prekida imali tri zgoditka prednosti. No samo naizgled.

Jer ovo je teška pogreška delegata i zapisničkog stola, što da je u 18. minuti vodila Mladost. “Žapcima” se pružila prilika vratiti u igru nakon lošeg otvaranja susreta, zapravo su domaćini dvaput oštećeni. Igrom Pavičića i vraćanjem vremena. Sve se ovo dogodilo zbog prevelike
sigurnosti i dekoncentracije. Ne vjerujemo da je postojala neka namjera, riječ je o iskusnim sucima, međunarodnim, izvrsnom delegatu Mlađanu Prvanu, međunarodnom sucu. No pogreške se događaju kada postanete presigurni. I zbog toga se onda zbivaju redikulozne situacije koje štete samom sportu.

Šale koje su se prepričavale na bazenu samo škode sportu koji se odavno “začahurio”, zatvorio i postoji samo da bi postojao. Utakmice su svedene na puko odigravanje i onda se događa čitav niz pogrešaka, koje se ne smiju spominjati. Uzalud žalbe i pritužbe kada se uvijek jednako rješavaju.

Banalni primjer je ranije odigrana utakmica između Mornar Brodospasa i Šibenika. U posljednju četvrtinu ulazi pričuvni vratar Tomislav Bujas u igru i svoju kapicu broj 8 prepušta Mati Aniću i uzima “jedinicu”. To je jedinstveni slučaj nepoštivanja zapisnika utakmice, kao mjerodavnog dokumenta. Jer sudac ne mora poznavati igrače i u slučaju da se isključi
igrač broj 1 kome se u zapisniku upisuje pogreška. Aniću koji je izvan igre. Je li to materijalna povreda pravila. Jasno, ali uvijek će postojati tumačenja koja dopuštaju takvu egzibiciju, a sve bi se moglo jednostavno riješiti sa dvije crvene kapice označene brojevima 1 i 13 kako radi cijeli svijet i svi klubovi u Ligi.

Ovo je jedan banalni primjer koji traje već godinama i dok se ne dogodi situacija slična ovoj sa Pavičićem će prolaziti blagonaklono iako vaterpolo postaje jedinstveni sport u kojem za vrijeme utakmice igrač koji ulazi uzima broj igrača koji izlazi.

Zamislite da na nogometnoj, košarkaškoj, rukometnoj utakmici igrači koji izlaze skidaju dresove  daju ih igračima u igri. Je li to poštovanje zapisnika kao mjerodavnog dokumenta? Naravno nije. Mogli bi još dosta toga pisati, ali nemamo vremena, treba otići opet do bazena, kako se stvari odvijaju za  “povratkom u budućnost” možda se utakmica još igra.

Robert Radica, Slobodna Dalmacija

 

 

Keel kupaće gaće

Dodaj komentar

Klikni da ostaviš komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.