Crvena zvezda je u sredu u gromkoj atmosferi na bazenu Tašmajdan osvojila titulu šampiona Srbije pošto je u petom odlučujućem meču finalne serije pobedila Radnički sa 9:7 (2:2, 2:1, 3:3, 2:1). Crveno-beli su tako osvojili titulu posle tačno 20 godine i zaokružili dominaciju u domaćim takmičenjima pošto su u janurau osvojili Kup Srbije. Preko 2.000 navijača stvorilo je nezapamćenu atmosferu na Tašmajdanu i nosilo svoj tim do pobede koja je izvojevana u samom finišu utakmice kada su golovima Duška Pijetlovića i Nikole Rađena igrači Zvezde stigli do trećeg trijumfa u finalnoj seriji. Kao i u prethodnim duelima u Beogradu, Radnički je imao šansi, bio rezultatski u utakmici do samog kraja, ali je Zvezda smogla snage i hrabrosti da na krilima podrške sa tribina izdrži sve nalete Kragujevčana i na kraju dođe do istorijske pobede. Pehar šampiona podigao je kapiten Zvezde Andrija Prlainović koji je posle meča istakao ambijent u kome je meč odigran.
„Ovo je sasvim sigurno jedan od najsrećnijih trenutaka u mojoj karijeri. Možda i utakmica koju sam odigrao sa najviše adrenalina, u transu. Ova atmosfera je nezapamćena na utakmicama vaterpola. Hvala saigračima koji su me učinili veoma ponosnim“, rekao je kapiten crveno-belih i dodao „Mnogo truda i energije smo uložili u ovo i to nam se na kraju isplatilo. Došli smo do drugog pehara u sezoni, što je zaista veliki uspeh. Ovo je jedan od najlepših dana u mom životu i zauvek ću ga pamtiti“, rekao je najbolji sportista Srbije u 2012. godini.
Publika je i pre početka utakmice bila na nogama, i sjajna atmosfera ponela je igrače da efikasno otvore utakmicu. Zvezda je od starta druge četvrtine bila u vođstvu, ali su Kragujevčani uspevali da stignu, ali ne i prestignu rivala. Odlučujući trenutak odigrao se u finišu poslednje četvrtine. Čovek odluke, kao i u finalnom meču kupa bio je centar Duško Pijetlović. Pri nerešenom rezultatu 7:7 ušlo se u završnicu, Zvezda je imala tri prilke sa igračem više da dođe u vođstvo ali je odbrana Radničkog sa odličnim Zdravkom Radićem na golu bila pokretljiva i nije dozvolila da Zvezda stekne željenu prednost.
Posle dobre odbrane Radnički je kretao u kontranapade, ali u odsudnim momentima malo prostora koje su imali za šut Vojislav Čupić i Đorđe Filipović nisu iskoristili da upute udarac. Jedan gol je tada odlučivao pobednika, a njega je postigao upravo Pijetlović na nešto više od dva minuta do kraja. Isticao je napad Zvezde, vaterpolisti radničkog već su počeli da plivaju ka golu protivnika, ali onda dobra asistencija ka Pijetloviću koji se odlično snašao na poziciji sidraša i postigao gol vredan titule. Imao je Radnički potom šansu da minut pre kraja sa igračem više izjednači, međutim nije uspeo, a tačku na finalnu seriju koja je trajala pet utakmica stavio je Nikola Rađen sjajnim udarcem sa distance.
To je bio znak da počne veliko slavlje, a usled visoke temperature na bazenu i uzbuđenja zbog pobede veliki broj navijača našao se u vodi i tako sa ljubimcima proslavio titulu. Slavlje se na kratko zaustavilo za dodelu medalja i intoniranje državne himne, da bi bilo nastavljeno kada je Prlainović podigao pehar šampiona Srbije za sezonu 2012/2013.
Tako je završena najuzbudljivija i najkvalitetnija sezone srpskog vaterpola, u kojoj je dominaciju ostvarila Crvena zvezda osvajanjem Kupa Srbije i prvenstva. Navijači crveno belih su znali da isprate svoje ljubimce, mnogo puta su ispunili tribine Taša pa je vaterpolo osim kvaliteta imao i ono što je sportu najpotrebnije, a to je publika. Treba reći i da su tribine bile pune tokom godine i u Kragujevcu, posebno na dva meča finala, pa su i Kragujevčani umnogome doprineli da finalna serija bude vrhunski sportski događaj.
Na samom meču Zvezda je kao i tokom čitave sezone pokazala da ume da igra vrlo organizovano i precizno u situacijama sa igračem više. Tako je bilo i u sredu na Tašu, pošto su izabranici Dejana Savića pogodili 4 puta iz osam situacija. Posebno su crveno-beli bili staloženi i ubojiti u prvom poluvremenu kada su iz 4 prilike tri puta pogodili što im je i donelo vođstvo koje su na kraju uspeli da sačuvaju. Radnički sa druge strane nije imao dobru relizaciju, pošto je Denis Šefik savladan samo dva puta iz osam prilika. Jednom su gosti imali i dva igrača više, što su uspešno relizovali.
Napad domaćeg tima krasila je i raznovrsnot, a čak sedam igrača Zvezde uspelo je da se upiše u strelce. Najprecizniji je bio Viktor Rašović sa dva gola dok su po jedan postigli Avramović, Boris Vapenski, Strahinja Rašović, Nenad Stojčić, Sava Ranđelović, Pijetlović i Rađen. Kod gostiju po dva puta strelci su bili Udovičić i Aleksandar Ćirić dok su po jedan gol postigli Damir Burić, Đorđe Filipović i Boris Zloković.
Odlični su bili i golmani, Denis Šefik je u dva navrata izašao kao pobednik iz duela jedan na jedan sa centrima Radničkog Borisom Popovićem i Zlokovićem, i do kraja meča ubeležio 9 intervencija čime je mnogo doprineo pobedi svog tima. Sa druge starne odličan je bio Zdravko Radić, kao i u prošlom meču u Kragujevcu 12 puta je zaustavio udarce protivnika.
I pored poraza strateg Radničkog Dejan Udovičić ocenio je posle meča da su oba tima prikazala odlični igru, da je odlučila jedna lopta i domaći teren koji je nosio rivala.
„Čestitam Zvezdi na tituli. U ovih pet utakmica mislim da smo i mi i oni pružili svoj maksimum. Opet je odlučila jedna lopta. Imali smo šansu na 7:7, nismo je iskoristili. Posle se sve to okrenulo i takve stvari se jednostavno dešavaju u sportu. Ovo je bio pravi vaterpolo spektakl i nadam se da će ovakav ambijent potrajati i narednih godina. Bilo bi nam drago da smo osvojili i ovu titulu, ali i pored toga izuzetno smo zadovoljni našim učinkom u ovoj sezoni. Na kraju, mislim da je presudio domaći teren i da je ova publika dala dodatni stimulans igračima Zvezde“, kazao je Udovičić kome je meč u Beogradu bio poslednji na klupi radničkog pošto odlazi u SAD gde će voditi nacionalni tim te zemlje.
Poslednja utakmica finala zaokružila je kvalitetom, borbom, atmosferom i slavljem sezonu u kojoj je srpski klupski vaterpolo zablistao, a posebno Crvena zvezda koja je osvojila oba pehara. Kada se doda da je Radnički osvojio Evropa Kup, a Zvezda ostavrila plasman na Fajnal-for Lige šampiona gde će nastupati i Partizan, kao i da će se završnica najjačef evropskog takmičenja igrati u Beogradu, sa pravom se može reći da je u sredu na Tašmajdanu spuštena zavesa na sezonu iz snova, na prvom mestu Zvezde, ali i srpskog klupskog vaterpola uopšte.
Crvena zvezda – Radnički 9:7 (2:2, 2:1, 3:3, 2:1)
Bazen: „Tašmajdan“. Gledalaca: 2.000. Sudije: Miodrag Stefanović i Željko Ragač (obojica iz Beograda). Igrač više: Crvena zvezda 8(4), Radnički 8(2). Dva igrača više: Radnički 1(1).
RADNIČKI: Radić (12 odbrana), Burić 1, Popović, Marković, Ćirković, Bašić, Ćirić 2, Čupić, Zloković 1, F. Filipović, Udovičić 2, Đ. Filipović 1, Lazić. Trener: Udovičić.
CRVENA ZVEZDA: Šefik (9 odbrana), S. Rašović 1, Rađen 1, Ivošević, Milićević, Pijetlović 1, Avramović 1, V. Rašović 2, Ranđelović 1, Vapenski 1, Prlainović, Stojčić 1, Draksimović. Trener: Savić.
Vaterpolo vesti WebShop
-
Serbia WP 2024
3,990.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
Bela kapica Srbije sa brojem
3,280.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
Keel mornarska majica
3,240.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
Keel Basic #5
3,420.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
Character
3,420.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
AP Energy Multi
3,420.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
WP Sticker
3,420.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda. -
Keel Split Navy Blue
3,420.00 RSD Odaberite opcije Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije mogu biti izabrane na stranici proizvoda.
Моја Црвена звезда је шампион Србије! Послије прошлосезонског финала у којем је Партизан након два врло неизвјесна меча финалне серије поразио Звезду, постало је јасно да ће ове сезоне тим Д. Савића бити још конкурентнији великом Партизану, јер ће Звездини млади ватерполисти С. Рашовићем, В. Рашовићем и С. Ранђеловићем бити годину дана искуснији, а Партизанов тим ослабљен повлачењем легендарног капитена В. Вујасиновића. Међутим, у току љета су се збили тектонски поремећаји: два врхунска играча А. Прлаиновић и Д. Пијетловић, један одличан ватерполиста Н. Рађен, врло добри В. Вапенски и један од најбољих голмана икад Д. Шефик су постали Звездини играчи, док је Партизан ослабљен одласком поузданог М. Алексић у Мађарску и одличног А. Радовић који се вратио у Херцег Нови. Од генерације која је потопила Европу 2011. године, остали је, уз С. Сора, лидер садашње Партизанове генерације С. Митровић, који ће предводити будућност и садашњост нашег ватерпола М. Ћука, Д. Мандића, В. Суботића. Такође, појачања на позицијама центра П. Филиповић и М. Вукићевић су врло добра. У овом односу снага Звезди је оправдано припала улога фаворита, али сви су знали да њен квалитет није толики да му се Партизан не би могао супротставити, што је касније и потврђено у сва три овосезонска неизвјесна дуела. Међутим, општу пометњу и зебњу нама који смо очекивали освајање шампината послије двије деценије, али, прије свега одушевљење због повратка наших ватерполиста у наше базене је изазвао Раднички из Крагујевца који ангажује четири врхунска играча В. Удовичића, Ф. Филиповића, Б. Злоковића и Д. Бурића. Њима се придружују легендарни А. Ћирић, одлични З. Радић, врло добри С. Гак и Ђ. Филиповић, тако да су Крагујевчани промовисани у прве фаворите наше лиге. Моје мишљење – и након пораза у финалу – је да су једино дубровачки Југ и ријечко Приморје квалитетније екипе од Радничког и још увијек не могу да разумијем како је такав тим дозволио пораз у финалу. Када је Звезда тријумфовала у првом мечу у првенству, оправдање је била неуиграност. Али, у другом мечу, који је одлучивао о предности домаћег базена у већ виђеном окршају Звезде и Радничког, наш тим је сасвим заслужно изборио реми, иако је већи дио меча одиграо без капитена А. Прлаиновића. Тачно је, В. Удовичић им је много недостајао у другом и трећем мечу финалне серије, као и Д. Бурић у другом, али овакав тим се не смије задовољити другим мјестом у било којој лиги на свијету. У првом финалном мечу, Раднички је био ближи побједи, као и Звезда у другом, али је тим из Крагујевца иако без двојице изванредних бекова остварио тријумф. У трећој утакмици, Звезда је могла да буде кажњена, упркос вођству од два гола разлике. У четвртом окршају, Раднички је пружио једину партију у овогодишњим мечевима са Звездом која је на нивоу репутације његових водећих играча. Али, у петом мечу, наш тим је био одличан. Питање је колико је Вањино искључење помогло Звездиној побједи. Мени је несхатљиво да играч таквог калибра у самом финишу првог меча себи дозволи друго искључење са правом замјене и пропусти два врло битна меча. (Као што ми није било јасно како је Н. Рађен себи могао да дозволи идентично искључење на почетку реванш са Сегедом…) Остаје питање колики је удио тренера у оваквом епилогу. Д. Савић је дјелимично оправдао указано повјерење ВСС и против квалитетнијег ривала остварио тријумф, а Д. Удовичић није, без обзира на одличне играче, које би пожелио сваки тренер, освојио првенство… Сјетио сам се ОИ у Пекингу и ОИ у Лондону када је наша селекција обиловала асовима, али није успјела да дође до толико жељеног освајања олимпијског злата, чак ни до финала. (А, у Лондону смо вриједну медаљу освојили искључиво заслугом поменутих асова.) Све у свему, надам се да ће и наредна сезона бити квалитетна, а до тада нас очекује СП у Шпанији и нимало лак пут до заврштнице… Надам се да ће Д. Савић бити успјешан, јер ће имати изванредна тим. Поздрав свима! Захвалност овом порталу на популаризацији овог спорта!