Početna » Nacionalna selekcija » Reakcije iz Crne Gore nakon poraza u polufinalu: Strah od pobjede

Reakcije iz Crne Gore nakon poraza u polufinalu: Strah od pobjede

(Foto: Vojislav Petrovic)
(Foto: Vojislav Petrovic)

 

Veliki duel Srbije i Crne Gore u petak u polufinalu Evropskog prvenstva završen je pobedom Srbije 10:9 posle velikog preokreta i dramatične završnice. Crnogorci, koji su sjajno otvorili utakmicu, u samom finišu nisu pronašli načina da zaustave nalet srpskog tima pa će se u nedelju od 19.00 časova boriti za bronzu sa selekcijom Italije. Za Vaterpolo vesti nakon poraza utiske pod naslovom ‘Strah od pobjede’  izneo je novinar iz Crne Gore Stanko Radulović: 

STRAH OD POBJEDE

Sreću prizivaju samo oni koji nemaju dovoljno snage da preuzmu odgovornost na sebe i završe započeti posao, oni koji nemaju snage da jednim potezom dotuku rivala. Na izostanak sreće uvijek se pozivaju oni koji nisu bili spremni za velika djela, a upravo to se u petak veče dogodilo ajkulama, koje su u posljednjih 14 minuta tražile alibi za eventaulni neuspjeh.

Od trenutka kada su poveli 8:4, a bilo je 14 minuta do kraja, crnogorski reprezentativci su tražili da neko drugi umjesto njih dotuče rivala. Odjednom odbrana nije bila onako granitna, napad je postao spor, lopta je kao vruć krompir prebacivana u ruke saigrača, a niko nije imao hrabrosti da uputi šut na gol Srbije. Od osam akcija sa igračem više, samo u jednoj je upućen šut na gol, a i on je završio u bloku Srbije.Nakon što su 18 minuta crnogorski vaterpolisti igrali fantastično, imali i igru i rezultat, i dok Srbija nije imala rješenje u napadu, a u odbrani nije mogla da zaustavi raspoložene ajkule, stečena je ogromna prednost od 8:4.

 

IMG_0228
(Foto Vojislav Petrovic) Fenomenalan gol kapitena Nikole Janovica nije bio dovoljen za trijumf

 

 

Međutim u nastavku kao da je u bazen ušla neka druga ekipa, vaterpolisti Crne Gore odjednom su stali. Obično se kaže da su se uplašili pobjede, međutim istina je da se pobjede niko ne boji, oni su se prepali još jednog poraza od Srbije, prepali su se scenarija iz Londona, i on se zaista ponovio. Grogiranom protivniku pružena je slamka spasa i on ju je uhvatio. Srbija je odjednom počela da smanjuje razliku. Pravljene su početnicke greške, kao ona na sredini bazena, kada je Prlainović ukrao loptu Brguljanu i u sekundi ga predriblao, pa je u kontranapadu postignut gol nakon kojeg je utakmica krenula u drugom pravcu…

Od tog trenutka izabranici Ranka Perovića nisu imali rješenje ni u odbrani, ni u napadu. Najiskusniji igrači umjesto da preuzmu odgovornost, čekali su da to uradi neko drugi. Ivović, Jokić, Draško Brguljan, braća Janović nisu imali petlju da završe akciju golom, kao da niko nije imao hrabrost da preuzme odgovornost i postane heroj, svi su bježali od odgovornosti da postanu glavni krivci za poraz.

I na kraju su zaslužni svi zajedno za ono što se desilo, izgubljena je već dobijena utakmica. Veliku odgovornost za poraz ima i golman Radić, koji je od junaka postao tragičar. Sa dva primljena gola sa Tašmajdana zapečatio je sudbinu svojih kolega, a osmjeh kojim je do tada omalovažavao evropskog šampiona pretvorio se u bolnu grimasu.

 

(Foto: Vojislav Petrovic) Zdravko Radic
(Foto: Vojislav Petrovic) Zdravko Radic

 

Imali su crnogorski vaterpolisti, pogotovo ovi najiskusniji, priliku da na kultnom mjestu svjetskog vaterpola na Margit sigetu (Margitino ostrvo), u hramu svjetskog vaterpola, kakav je bazen “Alfred Hajoš”, ispišu stranice kojima se odlazi pravo u legendu, ali…

Ivović, Nikola i Mlađan Janović, Draško Brguljan, Vjekoslav Pasković, Zdravko Radić znali su kako se osvaja evropsko zlato, ali nisu imali petlju da ponove san iz Malage i na taj način dokažu da andaluzijski bljesak nije bio slućajnost. Ponovljene u greške iz Pakinga i Londona, kada su izgubljene već dobijene utakmice, snovi su se raspršili kao baloni od sapunice. Mozda će neko reći da je za poraz kriv selektor, ali nije tako. Nije mogao Ranko Perović da šutira na gol umjesto svojih izabranika.

Možda je i bolje što je Srbija pobijedila, eventualna titula prikrila bi sve slabosti VSCG koji je već duže vrijeme na klimavim nogama. Od obećanja nakon Malage da će se vaterpolo, osim na moru, igrati i u ostalim crnogorskim gradovima, ni šest godina kasnije nema ništa. Na čelu saveza je predsjednik električar koji ne zna ni koliko jedna vaterpolo utakmica traje, a potpredsjednik je u spuškom zatvoru. U strčnom rukovodstvu su ljudi kojima trenerski posao nije osnovna djelatnost, pa je plasman u polufinale ogroman uspjeh sazidan na etuzijazmu malog kruga ljudi.

Za Vaterpolo vesti: Stanko Radulović

 

Jedan komentar

  • na terenu su postojale dve ekipe : jedna kojoj je sve polazilo za rukom – od odbrane penala , nekoliko prečki i stativa protivničke ekipa do primljenog gola šraubom sa deset metara u poslednjem sekundu…Iznenadan šut u poslednjem sekundu!! Ali sigurno i ne prvo ni poslednje spavanje Gojka Pijetlovića! Tačno ,Crnogorci su se opustili velikim vođstvom ,ali su i naleteli na roletnu Baneta Mitrovića , čija je pojava u bazenu bila ključni faktor preokreta. Ako niste primetili , a sigurno niste -u srpskoj ekipi igra i Duško Pijetlović- možda najbolji centar na svetu … koji na ovom takmičenju nemože da pogodi prenos sa igračem više sa 2 metra ,pa tako više puta! To se dešava i ne zameram njemu već Saviću što ga malo ne „obradi“.. Na kraju , ne treba zamerati Crnogorcima što su izgubili od ,ovaj put, stamenije ekipe! Treba malo premotati film pa se setiti da se to i ranije dešavalo i srpskoj reprezentaciji , a i C..Zvezdi , koju je trenirao Savić. Čestitke Crnogorcima!

Klikni da ostaviš komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.